Dvojezično izdanje najboljih pjesama Alekse Šantića

U okviru Edicije Slovenski jug – prijateljima češkim, građansko udruženje „Luka Praha“ izdalo je u maju 2011. godine dvojezično izdanje pjesama Alekse Šantića. Ovu antologiju je sastavio bosanskohercegovački pjesnik Stevan Tontić,a u izbor je ušlo 70 pjesama. Pjesme su preveli gospodin Luděk Kubišta u saradnji sa gospođom Irenom Wenigovom. Dvojezičnu verziju pjesama je dopunilo i nekoliko djelova poeme „Pesme roba“ autora Svatopluka Čecha. Aleksa Šantić je, da bi bolje razumio poeziju čeških prijatelja, i sam preveo cjelu poemu sa češkog na srpskohrvatski jezik 1919. godine. Sastavni dio ovog izdanja je takodjer film, na DVD-u, „Moj brat Aleksa“ reditelja Aleksandra Jevdjevića, snimljen 1991. godine. Pored promocije u Češkoj imamo u planu da zbirku pjesama predstavimo takodjer u Mostaru, kada ćemo zasaditi malu  brezovu aleju u spomen na velikog pjesnika Aleksu Šantića.

Prva sljedeća promocija jeste na 56. medjunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, petak 28. oktobra 2011. u 16h.
Dobrodošli!

 

 

Edicija Slovenski jug – prijateljima češkim

 

Glavni urednik: Veso Djorem
Priredili: Stevan Tontić, Irena Wenigová, Ludek Kubišta; grafički urednik: Bogdan Jovanović
Generalni partner: SLOT Game, a.d. Aida i Milutin Perić
Partner: Restoran Luka Lu
(maj, 2011)

Aleksa Šantić (1868–1924) spada među najveće bosanskohercegovačke, srpske a takođe se može reći i jugoslovenske pjesnike. Rodio se 1868. u Mostaru, gde je proveo većinu svog života. Posle završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni Mostar. Stvarao je na kraju 19. i početkom 20. veka. Pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Uzori su mu bili srpske poete Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih pjesnika najviše je poštovao Hajnriha Hajnea čija je djela prevodio na srpskohrvatski jezik. Njegove pjesme pune su emocionalnog bola, rodoljublja, ljubavne čežnje i osjećanja prkosa nacionalno i socijalno ugroženog naroda. Bio je osnivač kulturnog lista "Zora", publikovao je takođe u puno daljih književnih časopisa. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 1914. godine. Napisao je veliki broj pjesama, većina njih "živi" i danas, a izgleda živjeće i vječno: "Emina" (1903), "Ne vjeruj" (1905), "Ostajte ovdje" (1896), "Pretprazničko veče" (1910), "Veče na školju" (1904), "O klasje moje" (1910), "Moja otadžbina" (1908). Poznati pjesnik umro je 2. februara 1924. godine u Mostaru od tuberkuloze.

Vječna mu slava!